Predsjednici klubova navode da ni ranije nije bilo mnogo bolje, ali da je sada najvažnije spriječiti da se neki lokalni klubovi ugase, jer je njihov značaj za ovu kategoriju ljudi izuzetno veliki.

U Savezu sjedeće odbojke RS kažu da, kao i ostali sportski klubovi, oskudijevaju s finansijskim sredstvima, jer je budžet smanjen za 30 odsto, tako da je njihov osnovni cilj da se održi svih 12 klubova Saveza, koji ukupno imaju više od 300 članova.

Maksimalno odricanje: "Imamo više od 300 članova koji organizovano treniraju tokom cijele godine, takmiče se, tako da nam je cilj da uspijemo održati sve te klubove. Nismo baš zadovoljni podrškom nekih lokalnih zajednica, prije svega mislim na Doboj, gdje je situacija jako teška, mada je pomalo tako i u Prijedoru", priča Duško Ovuka, direktor takmičenja u Savezu sjedeće odbojke RS.

Ovuka ističe da se svi ti klubovi održavaju zahvaljujući maksimalnom odricanju i naprezanju.

"Savez ima podršku Ministarstva za porodicu, omladinu i sport i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, ali i pomoć lokalnih zajednica je neophodna. Mislim da u lokalnim zajednicama ne postoji razumijevanje za potrebe invalida i ne postoji spoznaja koliko to znači toj kategoriji ljudi", kaže Ovuka.

Prema njegovim riječima, u Zakonu o sportu navedeno je da fondovi zdravstvenog i penzijsko-invalidskog osiguranja treba dijelom da finansiraju klubove u koje su uključena lica s invaliditetom, ali kod nas se to ne sprovodi.

"Neki ratni vojni invalidi koji su ranije bili socijalni slučajevi danas zahvaljujući sportu imaju normalan život i ne treba im banjsko liječenje niti takva vrsta rehabilitacije, što je primjer da bi Fond više uštedio ulažući u klubove nego finansirajući terapije za tu kategoriju ljudi. Ipak, razumijevanja nema", dodaje Ovuka.

Savez je, kako kaže, prije petnaestak dana uputio apel lokalnim zajednicama, uz razumijevanje da je situacija teška, da pomognu koliko mogu da se ti klubovi održe, da obezbijede simbolična sredstva za elementarnu opremu i povremeno organizovanje takmičenja ili putovanje na druga takmičenja.

Smatra da to nije veliko ulaganje, a da je od izuzetnog značaja za klubove i ljude koji su u njih uključeni.

Članovi odustaju: "Već ima slučajeva da članovi odustaju i povlače se iz klubova umorni od teške situacije i problema", dodaje Ovuka.

I Radomir Radanović, predsjednik Sportskog društva slijepih "Vid" iz Banjaluke, žali se na lošu situaciju.

"Od 2000. godine, od kada postojimo, naši članovi su na jedan organizovan način krenuli u bavljenje sportom, kuglanjem, golbalom, atletikom i šahom. Nastupili smo u brojnim takmičenjima kako u BiH tako i u zemljama okruženja, ali sada imamo jako velikih finansijskih problema. Posebno je problem neplaćanje članarine, odnosno ipse BiH i zbog toga naši vrhunski igrači kao što je Jovica Radanović i Hanka Čadarević nisu bili u mogućnosti da nastupaju na evropskim i drugim međunarodnim službenim prvenstvima", kaže Radanović.

Dodaje da su se do ove godine u društvu na sve načine snalazili i nisu imali tako velikih problema što se tiče finansijske podrške, iako ona ni tada nije bila dovoljna.

Na takmičenjima na kojima su po dosadašnjim dogovorima bili obavezni učestvovati, učestvovali su na veoma težak način, uz veliko požrtvovanje i odricanje svih članova, pa čak i plaćanje nekih troškova iz svojih skromnih sredstava.

"Ne znam zašto, ali velike kompanije nas više ne sponzorišu, a dosad su nas pomagali sredstvima koja su nam zaista mnogo značila u tim našim aktivnostima. Imamo problem i u stručnom kadru. Mi ne možemo angažovati stručno lice za pomoć u postizanju većih rezultata u kuglanju niti obučiti nekoga za ovu autentičnu igru kao što je golbal jer danas niko neće volonterski da radi cijelo vrijeme - hoće nešto pomoći, ali ne stalno, a mi nemamo novac da nekoga platimo", priča Radanović.

Dodaje da ne zna još kako će svoje takmičare poslati na naredna tri eminentna sportska takmičenja, koja se održavaju idućeg mjeseca u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu.

Bez stalnih primanja: U Šahovskom klubu invalida Balkan 1926 kažu da od nadležnih institucija dobijaju samo simboličnu pomoć povodom Svjetskog dana invalida 3. decembra, ali da nemaju nikava stalna primanja koja bi im omogućila aktivno bavljenje šahom.

Miladin Simić, predsjednik tog kluba, kaže da tokom cijele godine vlada vakuum, te da se susreti šahista invalida održavaju jednom godišnje, što je zaista premalo.

"Nemamo nikakve uslove da se uključimo u sistem takmičenja, iako nam je to potrebno. To je jedini način gdje se možemo dokazivati i u svojoj konkurenciji, kao i u konkurenciji zdravih. Dakle, šah je jedini sport u kome su invalidi ravnopravni protivnici zdravim ljudima", ističe Simić.

Imperativ kluba je, kako kaže, druženje i uključivanje u takmičenje, a ništa od toga im nije omogućeno.

"Klub ima oko 100 članova, invalida svih kategorija, većinom starije populacije. Mlađi se slabije uključuju jer je skupo organizovati susrete takmičara invalida, s obzirom na to da njima treba pratnja, uslovno vozilo, što košta, a mi nemamo novac. Prije prošlog rata u BiH učestvovali smo na evropskom takmičenju 10 godina, osam puta smo bili ekipno prvaci, tri puta pojedinačno, tako da imamo iskustva, ali nemamo uslove da se angažujemo", dodaje Simić.

Pored rezultata na takmičenjima, Simić ističe da im je jednako bitno i češće druženje sa drugim ljudima, kako bi na taj način zaboravili na svoje hendikepe.

"Sport nam omogućava da se socijalizujemo, da ne budemo izolovani u odnosu na zdravu populaciju, a zasad smo prepušteni sami sebi i dosta toga smo propustili. Nemamo prostorije, opremu, nemamo ništa, mi deklarativno imamo neko pravo, ali u praksi toga nema", ogorčen je Simić.

Marinko Umićević, predsjednik banjalučkog Košarkaškog kluba invalida Vrbas, ističe da su finansije i neuređenost društva najveći problemi svih sportskih klubova u RS.

Ni ktitori im ne pomažu: "Mi ne treba da izmišljamo toplu vodu da prepišemo zakon o sportu koji je u Italiji i Njemačkoj, koji stimuliše ljude da pomažu sportu. Kod nas ljudi koji pomažu sportu na to plaćaju PDV, porez, pa su destimulisani. Niko neće da da pomoć za moje invalide jer nije stimulisan da pomogne. On mora veliki dio svog novca dati državi, znači za njega je to bacanje para, a više nam ni ktitori ne pomažu", kaže Umićević.

Prema njegovim riječima, samo invalidska kolica koštaju 6.500 KM, na to se plaća PDV 1.700 KM, koji ne može da se vrati. Njegov klub igra Ligu BiH, a prvaci su jugoistočne Evrope.

"Ovo je više od sporta, ovo je rehabilitacija, socijalizacija tih momaka. Skup je to sport, ali to je njihov život, oni žive za utakmice. Sada smo pozvani u Rumuniju, branimo mjesto prvaka jugoistočne Evrope, ali sumnjam da ćemo otići jer nemamo sredstava", priča Umićević.

Vlada im je, kaže, ove godine dala 3.000 maraka, što je premalo, tako da se trudi da sa Tvornicom obuće "Bema", čiji je direktor, pomaže klubu i sponzoriše ga koliko može.

Ministar za porodicu, omladinu i sport RS Proko Dragosavljević navodi da je Vlada Republike Srpske, odnosno to ministarstvo, možda i prvo u regionu koje ima poseban grant za pomoć sportskim organizacijama lica s invaliditetom.

Grant za pomoć sportskim organizacijam lica s invaliditetom iznosi po novom rebalansu 220.000 KM, i to su sredstva namijenjena isključivo aktivnostima ovih sportskih organizacija.

"Moramo naglasiti da je u ovom vremenu teška situacija za sve sportske organizacija, pa tako i za sportske organizacije lica s invaliditetom, ali ovo ministarstvo, u skladu s pomenutim grantom, pomaže sve organizacije koje apliciraju za sredstva u ovom ministarstvu. Ta sredstva nekada možda nisu velika, ali su značajna i na taj način pokušavamo da obuhvatimo što veći broj sportskih organizacija lica s invaliditetom u sufinansiranju njihovih zahtjeva", tvrdi Dragosavljević.

Strategija razvoja sporta u RS: Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport RS, kako ističe, prvo je u regionu, ali i šire, koje je sport lica s invaliditetom kategorisalo po sportovima, odnosno uvrstilo ih u kategorizaciju sportova s istim pravima kao i sa sportskim organizacijama zdravih sportista.

Takođe, dodaje Dragosavljević, u Strategiji razvoja sporta u RS za period 2008 - 2010. godine, sport lica s invaliditetom u velikoj je mjeri zastupljen u toj strategiji.

"U izradi strategije učestvovala su lica s invaliditetom i zbog tog smatramo da su strateški pravci sporta lica s invaliditetom na pravom putu. Ministarstvo porodice, omladine i sporta već četiri godine uzastopno dodjeljuje stipendije sportistima s invaliditetom. Takođe, povodom Svjetskog dana invalida, zajedno sa Savezom za sport i rekreaciju invalida RS, organizujemo stručni seminar za lica koja se bave sportom, da li takmičarski ili organizaciono, i u tom smislu pokušavamo da ovim osobama omogućimo što kvalitetnije bavljenje sportom", kaže Dragosavljević.

Dodaje da je resorno ministarstvo iniciralo formiranje dva sportska saveza lica s invaliditetom (Streljački savez invalida Republike Srpske i Sportski savez mentalno nedovoljno razvijenih lica Republike Srpske), i reorganizovalo Savez za sport i rekreaciju invalida RS, te učestvovalo u osnivanju više sportskih organizacija.

"Zbog svega toga od izuzetne važnosti je da sportske organizacije lica s invaliditetom postoje i održavaju svoj rad, a ovo ministarstvo će nastojati svim svojim kapacitetom da im omogući što lakši i bolji rad", kaže Dragosavljević.