DobojCaffe

DOBOJ - Porodica Salić iz sela Sjenina, kod Doboja, brine o dva laneta, koja su zadobila teške povrede i nisu sposobna za samostalan život u prirodi.

 Omer Salić, strastveni lovac i preparator, ispričao je da mu je prijatelj Nezir Okić, takođe lovac, dao na staranje dva laneta, koja su prilikom košenja trave povrijeđena na lokalitetu Ponjaši, u blizini seoske šume.

 Mužjaku i ženki, koji su tada bili stari dva dana, povrijeđene su noge, odnosno mužjak je ostao bez zadnje desne noge, dok je ženki prilikom košenja trave kosačica otkinula oba papka na zadnjim nogama.

 "Bili su mali, krvarili su, zvao sam veterinara da nam pomogne, i pomogo nam je, zahvalni smo mu na tome. Svi se brinemo o njima, sin Sabahudin, snaha Mevlija, unučad i žena da bismo ih osposobili za život. Nadam se da ćemo uspjeti, jer u prirodu neće moći, jer su sakati. Hranićemo ih dok budemo mogli, poslije ćemo vidjeti šta ćemo, da li ćemo ih nekom dati u zoološki vrt. Od mene neće ići dok se ne oporave", kaže Omer Salić.

 On dodaje da je zadovoljan njihovim oporavkom, teške rane polako zarastaju, a oni su pored toga veseli, te dobro napreduju.

Mužjaku i ženki povrijeđene su noge, a porodica Salić ih neće pustiti dok se ne oporave

 "Ženka će preboljeti ove dvije nožice, pravim joj jastučiće od gaze da joj je lakše hodati. Mužjak ide na tri noge, takav će i ostati, da se može napraviti proteza, napravio bih, ali ne može", rekao je Omer.

 Njegova snaha Mevlija kaže da su lanad kao prava djeca, plašljiva, ali kada se naviknu na nekog, rado će mu u naručje i po otkucajima srca onoga ko ga drži znaju da im ne prijeti opasnost.

 "Najviše vremena provodim s njima, hranim ih. Pustimo ih u dvorište, a oni po koracima znaju da li im se približva neko poznat. Osluškuju i po položaju ušiju može se vidjeti da li su uplašeni", kaže Mevlija.

 Svježe pomuženo kravlje mlijeko je njihova glavna hrana, a tri puta dnevno i stari i mladi Salići s flašicama hrane dva laneta.

 "Svako od njih ima svoju flašicu, na početku smo imali problema dok su se navikli na mlijeko, sada normalno jedu. Kao jagnje su, trče dudi i kada vide flašicu i mlijeko, odmah skaču, trče, igraju se", navodi Omer.

 Dva laneta prve dane boravka u domu porodice Salić provodila su u podrumu, a zatim ih je glava kuće premjestio u štalu, gdje imaju svoj boks, tu im je i toplije, a navikavaju su i na druge životinje.

 "Navikli su se na ukućane toliko da čim pokažeš flašicu ili prst, oni su radosni, odmah misle da će jesti. Međutim, kada neko naiđe sa strane, neko njima nepoznat, uplašeni su ", priča Omer.

 U prirodi nemaju šanse za opstanak, navodi Omer, jer imaju mnogo neprijatelja, odnosno nisu sposobni da se sakriju i pobjegnu od grabljivaca.